Bogorodica iz crkve Svete Sofije u Solunu

U dnu konhe, tamo gde crna slova teku preko zlatnog mozaika, Bogorodičin presto prekida natpis i zauzima deo molitve za utvrđenje hrama. Upravo iz tog susreta lika sa starijim tekstom razaznaje se redosled intervencija u apsidi crkve Svete Sofije u Solunu, gde je Bogorodica na prestolu sa Hristom zamenila veliki krst. Njegovi tragovi bledo su sačuvani u zlatnoj pozadini, kako ističe Eforat za starine grada Soluna u opisu mozaičkog ukrasa spomenika.

Usred prostrane zlatne površine grupa Majke i Deteta privlači pogled frontalnošću likova. Niže, nabori i nejednak položaj ruku otežavaju čitanje sedeće figure, naročito u delu između Hristovih stopala i Bogorodičinih kolena.

Stariji ukras i pitanje datovanja

Sa vremenom Konstantina VI i njegove majke Irine povezuje se anikonički mozaički ukras oltarskog prostora, sa krstovima i geometrijskim ili biljnim motivima. Carski monogrami, zajedno sa monogramom episkopa Teofila, pružaju hronološki oslonac za ovu fazu, koju Robin Kormak (Robin Cormack) smešta u period 780–797. U istu ukrasnu celinu on uvrštava veliki krst u konhi i natpise koji su pratili zlatno polje.

Znatno je manje pouzdano datovanje Bogorodice na prestolu. U arhivskom zapisu o crtežu apside Britanska škola u Atini navodi XI vek kao verovatno vreme zamene krsta. U isti vek predstavu svrstava i istraživačka baza podataka Univerziteta u Saseksu, beležeći istovremeno i predlog iz literature koji upućuje na IX vek. Razlika se tiče samog datovanja Bogorodice sa Hristom, koje stoga treba navoditi uz odgovarajuću ogradu.

U svojoj studiji o mozaicima apside Kormak pridaje posebnu težinu zadiranju prestola i podnožja u pojas sa natpisom: da bi nova kompozicija bila postavljena, uklonjen je središnji deo natpisa. To zapažanje dokumentuje redosled radova, ali samo po sebi ne određuje vreme zamene.

Bogorodica iz crkve Svete Sofije u Solunu u konhi apside

Veliki deo četvrtine kugle, odnosno zakrivljene površine koja natkriljuje apsidu, ostaje slobodan oko središnje figure. Od širokog oreola do obuće i podnožja, Bogorodica se jasnim obrisom ističe na zlatu, dok ukrasne trake prate arhitektonsku krivinu i omeđuju predstavu.

Tamni maforion pokriva glavu i ramena, sa zlatnim obrubima koji prate lice i spuštaju se ka trupu. Crvene površine javljaju se u bočnim naborima, dok donji deo odeće ispunjavaju plavi i tamni tonovi. Prema kolenima tkanina obrazuje široke lukove, a tanke linije kockica iscrtavaju njene pregibe, pri čemu anatomija ispod nje nije svuda lako uočljiva.

Gore, ispred Majčinog tela, prikazan je Hristos u zlatnožutim haljinama sa crvenim linijama u naborima. Desnu ruku pruža ulevo, gledano iz ugla posmatrača, a levom drži svetao, smotan svitak. Na njegovom ramenu počiva Bogorodičina leva ruka; desna se nalazi mnogo niže, ispod njegovih stopala, na skupljenoj tkanini krila, i drži belu maramu.

Razmak između Detetovih stopala i spuštene Bogorodičine ruke čini ovaj neobičan raspored naročito upadljivim, a još jasnije se uočava na snimku kompozicije izbliza.

Sa strana izviru crveni jastuci sa plavim obrubima i delovi ukrašenog prestola. Bele tkanine sa tamnim linearnim šarama vise sa obe strane, a duž osnove nižu se sitne svetle kockice, postavljene poput nizova dragocenog nakita.

Modelovanje likova

Krupne Bogorodičine oči, sa tamnim zenicama i izrazitim obrisima, određuju strog izraz lica. Iznad njih se izvijaju obrve, izduženi nos dobija svetli greben među toplim tonovima inkarnata; usta ostaju mala i zatvorena, a crvenilo usana vraća se, jače, na obrazima.

Na snimku izbliza rad mozaičara može se pratiti čak i u sitnim promenama pravca oko kapaka. Ispod očiju nizovi obrazuju naslagane lukove i nastavljaju se ka obrazima, dok se bele kockice zgušnjavaju na čelu i oko usta. Modelovanje ostaje izrazito linearno, a bojene zone zadržavaju jasne granice, naročito duž nosa i donje vilice. Na vratu, gde se smenjuju svetli i tamniji lukovi, ista tehnika postaje još očiglednija.

Okruglije je Hristovo lice, krupnih očiju i malih usta, a smeđe kockice kose raspoređene su u talasaste nizove iznad čela. Glavu okružuje zlatni krstasti oreol: tri vidljiva kraka krsta izvedena su belim kockicama, uokvirenim crvenim i zelenim nizovima koji se ističu na tamnom maforionu.

Vijugava loza i natpis

Duž osnove konhe pruža se traka sa vijugavom zlatnom lozom na zelenoj pozadini, čije se zakrivljene vreže završavaju listovima bršljana. Tanke bele trake omeđuju ukrasnu zonu, iznad koje sledi natpis crnim slovima, prilagođen krivini apside.

Tekst se navodi sa razrešenim skraćenicama u zagradama, dok uglaste zagrade označavaju dopunu izgubljenog središnjeg dela:

Κ(ύρι)ε ὁ Θ(εὸ)ς τῶν π(ατέ)ρων ἡμῶν στερέωσον τὸν οἶκον τοῦτον ἕως τῆς συντελεί[ας τοῦ αἰῶνος ἀσάλευ]τον πρὸς δόξαν σὴν καὶ τοῦ μονογενοῦ(ς) σου Υ(ἱο)ῦ καὶ τοῦ Παναγίου σου Πν(εύμα)τος.

Prevod

Gospode, Bože otaca naših, utvrdi dom ovaj nepokolebljivim do svršetka veka, na slavu Tvoju i Jedinorodnoga Sina Tvoga i Presvetoga Duha Tvoga.

Molitva za utvrđenje hrama daje natpisu liturgijski karakter, a njena formulacija upućuje na molitve osvećenja hrama. Na sredini njegovog toka, upravo tamo gde se dopunjuje pomen svršetka veka, danas se umeće podnožje figure na prestolu, a slova se ponovo javljaju desno od njega, malo iznad biljnog ukrasa.