Hans fon Ahen: Alegorija Mira, Umetnosti i Izobilja

Personifikacija Mira podiže maslinovu grančicu između Umetnosti i Izobilja, ispod crvene zavese.
Hans fon Ahen, Alegorija Mira, Umetnosti i Izobilja, 1602. Ulje na platnu, 197 × 142 cm. Ermitaž, Sankt Peterburg.

Podižući maslinovu grančicu ispod teške crvene zavese, središnja ženska figura na Alegoriji Mira, Umetnosti i Izobilja Hansa fon Ahena svojim širokim gestom povezuje likove i predmete gusto organizovane predstave, u kojoj ljudska telesnost postoji uporedo sa amblemima znanja. Slika je naslikana 1602. godine uljem na platnu, dimenzija 197 × 142 cm, i čuva se u Ermitažu u Sankt Peterburgu. U središtu njenog interesovanja nalazi se odnos između života u miru, umetničkog stvaralaštva i blagostanja, iskazan kroz ženske personifikacije.

Figure i organizacija predstave

Središtem kompozicije dominira personifikacija Mira. Figura sedi s torzom okrenutim ka posmatraču i kolenima usmerenim ulevo, dok glavu naginje na suprotnu stranu. Njeno svetlo telo, koje se ističe na tamnoj odeći figure iza nje, sabira svetlost. Tanka, providna tkanina spušta se nisko preko butina i nastavlja se u naborima između tela, ostavljajući da se jasno čita luk sedećeg položaja.

Iza Mira pojavljuje se personifikacija Umetnosti i naučnog znanja. Na levoj strani predstave razaznaje se sfera sa metalnim prstenovima, instrument povezan sa astronomijom, dok su niže okupljeni slikarski pribor i drugi predmeti. Ming-Ling Tsai u svojoj studiji povezuje prisustvo astronomske sfere, zajedno sa paletom i skulpturom, sa težnjom da slikarstvo i vajarstvo budu priznati kao delatnosti ravnopravne slobodnim veštinama, odnosno disciplinama učenog obrazovanja.

Niže, okrenuta leđima posmatraču, figura Izobilja drži zlatni pehar i podiže lice ka Miru. Smeđezlatna tkanina koja obavija njeno telo širi se u desnom uglu, blizu roga sa plodovima. Takvim položajem figura uvodi u sliku drugi nivo posmatranja: posmatrač se suočava sa Mirom i istovremeno prati drugu figuru koja se iz neposredne blizine okreće ka njemu.

Prostor ostaje uzak. Iznad glava zavesa se previja u velikim krivinama, ostavljajući među naborima tek ograničen otvor ka nebu i lišću.

Mir i mesto umetnosti

U podnožju predstave, između stopala i tkanina, sakupljeni su delovi vojne opreme. Njihov nizak položaj, u odnosu na podignutu grančicu, dopušta da se kompozicija čita kao prevlast stanja u kojem umetnosti mogu da se razvijaju. Tsai dovodi odloženi oklop u vezu sa ikonografskom tradicijom Venere i Marsa i ukazuje na carsku dimenziju teme. Ovo tumačenje smešta sliku u okruženje Rudolfa II, na čijem je dvoru slikar delovao.

U samoj slici, međutim, odnos pojmova razvija se pre svega kroz dodir tela. Zadnja figura se približava Miru, a ruka joj počiva na njegovom ramenu, dok se Izobilje iz prvog plana okreće ka njihovom zajedničkom susretu. Između apstraktnih značenja amblema tako se umeću gestovi bliskosti, a spori pokreti glava i pogledi zadržavaju predstavu u uskom krugu.

Manirističko oblikovanje i srodna kompozicija

Izduženost torza, mala glava i istančano oblikovani prsti daju figuri Mira onu probranu otmenost koja odlikuje manirizam. Pojam ovde označava obradu ljudske figure s naglašenim proporcijama i složenim položajima, kakvi se posebno vide u pomaku između karlice i ramena. Osvetljenim površinama tela odgovaraju duboke senke, a crvena boja zavese ponovo se javlja na odeći iza figura.

Isti kompozicioni raspored fon Ahen je iskoristio i za drugu temu. Katalog zbirki Lihtenštajn povezuje Dijanu i njene nimfe na odmoru posle lova, delo iz oko 1602. godine, sa potpisanom i datovanom Alegorijom iz Ermitaža, ukazujući na blisku sličnost kompozicije. U lovačkoj temi atributi figura se menjaju, pa koplje i životinje određuju Dijanin identitet, dok se karakteristična, izdužena ženska figura zadržava.

Poređenje pokazuje koliko su predmeti bitni za čitanje slike iz Ermitaža. Položaj tela mogao se vratiti u drugom narativu. Ovde grančica koja se visoko uzdiže ispred zavese i sfera koja se ocrtava niže, na levoj strani, određuju sadržaj susreta.

Izvori i literatura