
Na severnoj strani svoda oltara, u katolikonu Svetog Nikole u manastiru Filantropinon na Ostrvu u Janjini, parabola o milosrdnom Samarjaninu razvija se u dugom, uskom pojasu. Pojas se čita sleva nadesno, od kapije utvrđenog grada do gostionice, a uzastopne epizode Lukinog kazivanja (10, 30–35) povezane su unutar jednog te istog stenovitog predela. Pripada drugoj fazi živopisanja hrama, onoj iz 1542. godine, kako je beleži arhiv Aristotelisa Mencosa Aristotelovog univerziteta u Solunu. Samarjanin se vraća četiri puta, sa likom Hristovim, dok putnik koji je pao među razbojnike nosi, ispisano pored glave, ime Adam.
Manastir Filantropinon i tri faze njegovog zidnog slikarstva
Godine 1291/92. Mihailo Filantropin, izdanak ugledne vizantijske kuće poreklom iz Carigrada, obnovio je crkvu Svetog Nikole, kako kaže natpis iznad ulaza u katolikon. Manastir je poznat i kao manastir Spanosa. Nalazi se na jugozapadnom kraju ostrva, na uzvišenju višem od ostalih jezerskih manastira, pored manastira Dilios. Deo je male monaške zajednice od sedam manastira, koja je doživela procvat u 16. veku, kada je Janjina postala glavno kulturno i privredno središte severozapadne Grčke, kako beleži odgovarajuća stranica Univerziteta u Janjini.
Katolikon, jednobrodna bazilika, živopisan je u tri faze tokom otprilike tri decenije. Prvi ukras najverovatnije potiče iz 1531/32. i pripisuje se inicijativi jeromonaha Neofita Filantropina. Njegov slikar ostaje nepoznat. U ovoj fazi Mirtali Ahimastu-Potamijanu prepoznala je prvo remek-delo lokalne epirske škole. U svojoj studiji o monumentalnom slikarstvu 16. veka ona tu školu suprotstavlja uzdržanijim, zatvorenim kompozicijama Teofana Kritskog i epirskim slikarima pripisuje „snažan osećaj za dramatično“ i „pripovednu rečitost“.
Deset godina kasnije, 1541/42, iguman Joasaf Filantropin obnovio je hram. Drvene krovove naosa i priprate zamenili su svodovi, a ikonografski program, veran stilu prve faze, proširio se na timpanone, lukove, svodove i veći deo priprate. Ni ovo slikarstvo nije potpisano. Univerzitet u Janjini pripisuje ga Frangosu Katelanosu. Hariklija Kilaku, u studiji o radionici Kontarisa, upućuje na Manolisa Hadzidakisa i Evgeniju Drakopulu, koji mu pripisuju živopis u svodu naosa, u timpanonima zidova i u gornjem delu priprate. Ipak napominje da se istraživači ne slažu oko autorstva nekih celina koje mu se pripisuju. O svodu oltara, gde se parabola nalazi, nijedan od ta dva izvora ne govori izričito.
Godine 1560. iz temelja su podignute i živopisane tri spoljne priprate. Univerzitet u Janjini ovde navodi slikare iz Tebe Frangosa i Georgiosa Kontarisa. Ahimastu-Potamijanu ih je opreznije povezivala sa manastirom, kao „najverovatnije“ autore živopisa iz te godine.
Od gradske kapije do gostionice
Kazivanje počinje od grada sa zupcima, u kome se uzdiže građevina sa kupolom. U tamnom otvoru kapije, u gustim redovima, ispisan je početak stiha o čoveku koji je silazio iz Jerusalima u Jerihon. Odmah ispod, uspravna pred zidom, stoji figura u crvenom plaštu preko zelenog hitona sa vezenim okovratnikom. U kovrdžavoj kosi nosi venac od lišća i drži tanku stabljiku koja se gore završava malom grančicom lišća. Njen položaj, ispod natpisa, ukazuje na putnika pre nesreće, još obučenog i još na nogama.
Pored njega izbija nasilje. Četiri tamne figure opkoljavaju čoveka bledog lica koji zabacuje glavu unazad. Neke dižu toljage, druge ga grabe i čupaju mu odeću. Razbojnici iz Jevanđelja postali su demoni. Više, iza brda, grupa sličnih figura odlazi sa crvenom odećom, a jedna od njih drži štap savijen na vrhu. Pored njih natpis govori o svlačenju, udarcima i odlasku razbojnika. Čovek ostaje na zemlji, na leđima pod nogama napadača, nagog tela posutog tamnim mrljama rana, sa belim platnom oko struka. U donjem levom uglu stih se završava rečima da su ga ostavili polumrtvog.
Iznad prizora, među strmim stenama, prolaze sveštenik i levit, svaki sa svojim natpisom, obojica sa oreolom. Sveštenik nosi odeću sa bogato ukrašenom trakom na grudima, dlanovi su mu otvoreni, a pogled oboren. Levit ima dugu, neurednu kosu i gustu bradu, a odeća mu je predstavljena teksturom koja podseća na krzno. Oreoli kod likova koje kazivanje uvodi samo da bi ih pokazalo kako prolaze mimo najverovatnije se objašnjavaju alegorijskim čitanjem koje otkriva ime ranjenika.
Od sredine nadalje kompozicija pripada Samarjaninu. Najpre se duboko saginje sa padine ka mestu gde leži ranjenik, a u njegovom oreolu razaznaju se kraci krsta. Odmah zatim, klečeći, jednom rukom hvata čoveka za zglob, a drugom naginje tamnu posudu iz koje mu izliva tečnost na lice. Ranjenikova glava već je umotana u belo platno, a brada mu je sada seda. Tamni himation Samarjanina lomi se u uglaste nabore sa belim svetlima i nadima mu se na leđima, mnogo obimniji nego što bi držanje zahtevalo.
U trećoj epizodi nosi ga na ramenima. Ranjenikova glava naslanja se pored njegove, gola ruka visi naniže, a iza Samarjanina vire noge, uvijene zavojima. Životinja nigde nije prikazana, iako natpis više, između jedne kule i gostionice, govori o živinčetu na koje je Samarjanin popeo ranjenika. Gostionica je dvospratna građevina sa lučnim otvorima i krovom od crepa, a crveno platno pruža se od njenog krova do kule preko puta. Ispred nje Samarjanin, sada uspravan, daje gostioničaru novčiće iz priče. U donjem desnom uglu ranjenik sedi napola zavaljen na postelji, sa zavojima na glavi, rukama i nogama.
Isti čovek tako se pojavljuje šest puta, a Samarjanin četiri. Okvira koji bi razdvajali epizode nema. Razgraničavaju ih grebeni stena, građevine i natpisi.
Adam na putu za Jerihon
Ime je dva puta ispisano pored čovekove glave: prvi put dok leži napušten pod nogama demona, drugi put dok Samarjanin izliva na njega ulje i vino. Ovo poistovećivanje ima dugu predistoriju u tumačenju parabole. Origen u 34. od svojih Omilija na Jevanđelje po Luki prenosi objašnjenje jednog od prezvitera. Prema njemu, čovek koji silazi jeste Adam, Jerusalim je raj, Jerihon svet, a razbojnici neprijateljske sile. Sveštenik je Zakon, levit proroci, a Samarjanin Hristos. Rane označavaju neposlušnost, živinče telo Gospodnje, a gostionica, koja prima svakoga ko želi da uđe, Crkvu. Samarjaninovo obećanje da će se vratiti označava Drugi dolazak.
Više tih tačaka postalo je vidljivo na zidnoj slici. Razbojnici su naslikani kao demoni, Samarjanin ima oreol sa krstom, a ranjenik se zove Adam. Po istoj logici, oreoli sveštenika i levita postaju razumljivi ako se dve figure čitaju, kao u alegoriji, kao Zakon i proroci.
Manje je izvesna veza sa odsustvom životinje. Natpis pominje živinče, ali slika prikazuje Samarjanina kako sam nosi Adama na ramenima. Pošto je alegorija poistovećivala životinju sa telom Gospodnjim, slikarstvo kao da stapa to dvoje u jednu figuru. Ovo tumačenje počiva samo na poređenju slike i teksta i ne proističe ni iz kakvog svedočanstva o namerama slikara ili igumana Joasafa.
Natpisi iz Jevanđelja po Luki
Devet natpisa prati epizode rečima Jevanđelja, svaki pored prizora koji tumači. Na tamnoj pozadini ispisani su belim slovima, a na svetlim površinama stena tamnim. Na dva mesta dodato je Adamovo ime. Slikar prepisuje slobodno. Glagol κατέβαινεν napisan je fonetski kao ΚΑΤΕΒΕΝ na kapiji i ΚΑΤΕΒΕΝΕΝ u stihu o svešteniku, u kome nedostaje i δέ. Particip ἐκδύσαντες postaje lični glagolski oblik (ΕΞΕΔΥΣΑΝ). Stih o levitu je skraćen i izostavlja i izraz o mestu na koje je došao i reči καὶ ἰδών. Na vratima gostionice čita se iznos koji je Samarjanin dao gostioničaru: dva dinara.
Transkripcija je data velikim slovima, bez spiritusa i akcenata obeleženih u originalu. Skraćenice su razrešene u oblim zagradama, dok su nepotpuno čitljiva slova dopunjena u uglastim zagradama. Natpisi slede redosled čitanja kompozicije.
- Na gradskoj kapiji
ΑΝ(ΘΡΩΠ)ΟΣ ΤΙΣ ΚΑΤΕΒΕΝ ΑΠΟ Ι(ΕΡΟΥΣΑ)ΛΗΜ ΕΙΣ ΙΕΡΙΧΩ - Iznad demona
Κ(ΑΙ) ΛΗΣΤΑΙΣ ΠΕΡΙΕΠΕΣΕ ΟΙ Κ(ΑΙ) ΕΞΕΔΥΣΑΝ ΑΥ(ΤΟ)Ν Κ(ΑΙ) ΠΛΗΓΑΣ ΕΠΙΘΕΝΤΕΣ ΑΠΗΛΘΟΝ - Dole levo
ΑΦΕΝΤΕΣ ΗΜΙΘΑΝΗ ΤΥΓΧΑΝΟΝΤΑ - Iznad sveštenika
ΚΑΤΑ ΣΥΓΚΥΡΙΑΝ ΙΕΡΕΥΣ ΤΙΣ ΚΑΤΕΒΕΝΕΝ ΕΝ ΤΗ ΟΔΩ ΕΚΕΙΝΗ Κ(ΑΙ) ΙΔΩΝ ΑΥ(ΤΟ)Ν ΑΝΤΙΠΑΡΗΛΘΕΝ - Pored levita
ΟΜΟΙΩΣ ΔΕ Κ(ΑΙ) ΛΕΥΙΤΗ(Σ) ΑΝΤΙΠΑΡΗΛΘΕ - Na stenama u sredini
ΣΑΜΑΡ(ΕΙ)ΤΗΣ ΔΕ ΤΙΣ ΟΔΕΥΩΝ ΗΛΘΕ ΚΑΤ ΑΥ(ΤΟ)Ν Κ(ΑΙ) ΙΔΩΝ ΑΥ(ΤΟ)Ν ΕΣΠΛΑΓΧΝΙΣΘΗ - Odmah ispod
Κ(ΑΙ) ΠΡΟΣΕΛΘΩΝ ΚΑΤΕΔΗΣΕ ΤΑ ΤΡΑΥΜΑΤΑ ΑΥ(ΤΟ)Υ ΕΠΙΧΕΩΝ ΕΛΑΙΟΝ Κ(ΑΙ) ΟΙΝΟΝ - Između kule i gostionice
ΕΠΙΒΑΣΑΣ ΔΕ ΑΥ(ΤΟ)Ν ΕΠΙ ΤΟ ΙΔΙΟΝ ΚΤΗΝΟΣ - Na vratima gostionice
ΕΔΩΚΕΝ ΤΩ ΠΑΝΔΟΧ[ΕΙ] ΔΥΟ ΔΗΝΑΡΙΑ - Pored ranjenikove glave
ΑΔΑ[Μ] i ΑΔΑΜ
Prevod na srpski
Prevod obuhvata natpise prizora, odnosno odlomke iz Luke 10, 30–35 i dva zapisa Adamovog imena, redosledom transkripcije.
- Jedan čovek silazio je iz Jerusalima u Jerihon.
- I pade među razbojnike, koji ga svukoše i, pošto ga izraniše, otidoše,
- ostavivši ga polumrtvog.
- Slučajno je jedan sveštenik silazio tim putem i, kad ga vide, prođe mimo.
- Tako i levit prođe mimo.
- A jedan Samarjanin, putujući, dođe do njega i, kad ga vide, sažali se.
- I pristupivši, zavi mu rane, zalivajući ih uljem i vinom.
- I posadivši ga na svoje živinče…
- Dade gostioničaru dva dinara.
- Adam, dva puta.
Izvori i literatura
- Aristotelov univerzitet u Solunu, Arhiv Aristotelisa Mencosa. Monastery of Agios Nikolaos of Philanthropinoi, Lake Pamvotida, Ioannina, Greece: Interior, The good Samaritan, sanctuary vault, north side (1542). BYZART Project.
- Αχειμάστου-Ποταμιάνου, Μ. (1992). Ζητήματα μνημειακής ζωγραφικής του 16ου αιώνα. Η τοπική ηπειρωτική σχολή. Δελτίον της Χριστιανικής Αρχαιολογικής Εταιρείας, 16, 13–32.
- Κοιλάκου, Χ. (2001). Επισήμανση τοιχογραφιών του εργαστηρίου των θηβαίων ζωγράφων Γεωργίου και Φράγκου Κονταρή στην περιοχή της γενέτειράς τους. Δελτίον της Χριστιανικής Αρχαιολογικής Εταιρείας, 22, 191–208.
- Univerzitet u Janjini, Odsek za istoriju i arheologiju. St Nicholas Monastery (Philanthropene Monastery).
Citirajte ovaj članak
Kako citirati ovaj članak
Pafilis, T. M. „Parabola o milosrdnom Samarjaninu u manastiru Filantropinon“. Grčka enciklopedija, 21. novembar 2026. https://www.elpedia.gr/sr/parabola-milosrdni-samarjanin-manastir-filantropinon/.
Pafilis, T. M. (2026, 21. novembar). Parabola o milosrdnom Samarjaninu u manastiru Filantropinon. Grčka enciklopedija. https://www.elpedia.gr/sr/parabola-milosrdni-samarjanin-manastir-filantropinon/
Pafilis, T. M. „Parabola o milosrdnom Samarjaninu u manastiru Filantropinon“. Grčka enciklopedija, 21. novembar 2026, https://www.elpedia.gr/sr/parabola-milosrdni-samarjanin-manastir-filantropinon/. Pristupljeno .
Pafilis, T. M. (2026) „Parabola o milosrdnom Samarjaninu u manastiru Filantropinon“, Grčka enciklopedija, 21. novembar. Dostupno na: https://www.elpedia.gr/sr/parabola-milosrdni-samarjanin-manastir-filantropinon/ (Pristupljeno: ).





